Postoje dvije osnovne vrste ugovora o transportnom osiguranju:

a] Pojedinačni ugovori, kojima se osiguravaju pojedine, ugovorom točno određene, pošiljke robe koje se prevoze na određenoj relaciji. U tu svrhu ugovor ili polica osiguranja sadrži podatke o robi, osiguranu relaciju, prijevozno sredstvo, početak putovanja i dr. U međunarodnom transportu jednom ugovorenom vrijednošću redovito se osim vrijednosti robe osiguravaju i trošak vozarine, osiguranja i drugi troškovi. Osiguratelj na temelju podataka dobivenih ponudom procjenjuje rizik i određuje premiju osiguranja. Ugovor se sklapa prije početka putovanja. Za svako sklopljeno osiguranje izdaje se posebna polica osiguranja.

b] Opći [generalni] ugovori, kojima se osigurava veći broj pošiljaka koje se uzastopce otpremaju i koje su u ugovoru označene samo u općim crtama. Na primjer, ugovorom se mogu osigurati sve pošiljke osiguranika: koje se prevoze u određenom razdoblju; na određenoj relaciji; određenim prijevoznim sredstvom i sl.